Iskustva polaznika

Svakom je najteže objektivno sagledati sebe i uvidjeti postoji li neki problem i probati ga samostalno riješiti.

Nekih pola godine unazad, prije nego sam i znala za POST, dobila sam nekoliko kilograma i prešla sam tu mentalnu granicu od 70 kg za koju sam držala da se meni nikada neće dogoditi i da je to očiti znak početka debljanja. Za mene je to bio alarm koji je govorio kako se moram ozbiljnije pozabaviti svojom težinom. Nije mi se svidio trend da svake godine dobivam po jedan kilogram, jer inače imam probleme sa štitnjačom, pa sam se bojala gdje me to može odvesti. Rješenje je bilo u zaustavljanju debljanja, a možda čak i blagom mršavljenju.

Počela sam malo više paziti na prehranu, dosta sam hodala i činilo mi se da baš sve dobro radim, ali unatoč tomu, kile su bile manje/više iste. Ne mogu reći da me to činilo depresivnom, ali spoznaja da ne mogu vladati svojom težinom nije mi bila nimalo ugodna. Kada sam naišla na POST pomislila sam da ću probati promijeniti prehrambene navike i to tako da mi liječnici kažu gdje griješim i kako se vratiti u zdravlje.

Prilikom našeg prvog susreta saznala sam da sam i s ovako visokom kilažom i dalje u granicama normalnog i da nisam prešla k pretilim osobama. To me je malo umirilo, iako mi je spoznaja o stalno rastućoj težini koju ne mogu nadzirati i dalje stvarala neugodu.

Čitavim svojim putem imala sam ogromnu pomoć muža i djece koji su spremno prihvatili neke dobre savjete tako da smo ih svi zajedno primjenjivali.

Muž i ja smo baš precizni bili oko jedenja u prozoru između 8:30 i 16:30 i nije bilo nikakvih problema. Nekoliko sam dana bila gladna, ali ne toliko koliko sam očekivala. Mi inače ne pijemo alkohol, pa ni u društvu. Nismo imali nelagodu što se pijenjem čaja ili mineralne izdvajamo od ekipe.

Jedina ogromna promjena koju smo baš striktno uveli je da ne jedemo ništa što ostane djeci ako nam se ne jede, naravno. To je sigurno kod mnogih slučaj je da roditelji pod izlikom „šteta baciti“ pojedu sve moguće ostatke čipsa, čokolade… E sad to sve i dalje jedemo, ali kad mi poželimo i to baš u tom razmaku od 8 sati. Išlo nam je na ruku što imamo poslove gdje uvijek u isto vrijeme možemo ručati ili napraviti stanku.

Za vrijeme trajanja ovog Programa od pet mjeseci uspjela sam smršavjeti oko 11 kg, a moj je suprug čak i bolji od mene – on je smršavio 12 kg.

Uspjehom sam naravno zadovoljna, ali sam još sretnija sto ću uz Hašimota koji ostaje uz mene i dalje, moći normalno funkcionirati i ne razmišljati više o svojim kilogramima.

Na predavanjima smo dobili i niz korisnih podataka o svojstvima pojedinih namirnica i načinima prehrane što mi je znatno proširilo vidike i riješilo me nekih predrasuda pa se sad znatno zdravije hranimo, a k tome slobodnije uživamo u hrani.

BM, 27. siječnja 2022.

Iskustvo gospodina Josipa prikazujemo jer je riječ o polazniku koji pokazuje da je dosljednošću i strpljenjem doista sve moguće. Uz to, primjer gospodina Josipa (ali i ranije iznesen slučaj gospođe Sanele) može nam služiti kao polazna točka za raspravu o tome koliko trebaju trajati programi mršavljenja. Kako ćemo vidjeti, gospodin Josip jednako je mršavio i u osnovnom i u produženom programu (Post plus) pa nam valja razmisliti o ponajboljoj dužini trajanja svakog programa mršavljenja.

Gospodin Josip radi odgovoran i stresan posao koji često uzima svoj danak u zdravlju. Posvećenost drugima, život za druge i skrb za druge često nas ostavi bez dovoljno snage kako bi se brinuli za sebe. Nedostatak snage i previše posla često se odrazi na zdravlje dovodeći do poremećaja rada pojedinih sustava, a potraje li takvo stanje dulje, i do pravih bolest. Tako je bilo i s gospodinom Josipom: od visokog tlaka boluje 20 godina, šećernu bolest ima od 1994., srčani je udar prebolio 1997.

Nalazi spirometrije potvrđivali su astmu, a nalazi ultrazvuka masnu degeneraciju jetre. Debljanje je dovelo do pogoršanja artroze koljena zbog koje je gospodin Josip hodao sa štakom. Zbog izrazite artroze predložena je i zamjena lijevog koljena. Težina se mijenjala, a povremeno je znala iznositi i 142 kg što je dovodilo do ITM od 50,9 kg/m².

Gospodin Josip počeo je Program u rujnu 2021. Unatoč mišljenju kako se nakon šest mjeseci dostiže vrh mršavljenja nakon kojega više nema daljnjeg gubitka težine, gospodin Josip dokazuje suprotno. Iz krivulje je vidljivo kako je gubitak težine nakon 6 mjeseci iznosio 19,2 kg, a dalje se (u programu POST PLUS) nastavio istim načinom kao i u osnovnom Programu.

Iako je Program započeo s terapijom inzulina od 43 jedinice, nakon 16 mjeseci inzulin je postao suvišan pa ga gospodin Josip više ne uzima. Važno je istaknuti kako gospodin Josip više nema nikakvog osjećaja gladi; jedenje u vremenskom okviru prihvaćeno je kao normalan način življenja.

Na program POST uključio sam se bez ikakvih pretjeranih očekivanja. Naime, 16/8 iliti popularno zvano „prozor“ otkrio sam to ljeto prije nego što sam čuo za program POST i to mi se jako svidjelo i djelovalo izrazito funkcionalno s obzirom na moj stil života. Tada sam sâm pokušao jedenje u „prozoru“, ali bilo je kratkotrajno i bezuspješno zato što nisam imao potporu, stručno vođenje, nekoga tko će mi reći da to što radim je dobro, da sam na dobrom putu i ako preskočim doručak da mi se neće ništa loše dogoditi u zdravstvenom smislu. Potporu, stručno vodstvo, pomoć, pitanja i odgovore, uklanjanje strahova, nedoumica i predrasuda dobio sam uključivši se u program POST.

Ništa se ne postiže preko noći, magičnim štapićem, instant… Mršavljenje je izrazito dugotrajan i složen izazov koji uključuje mnogo toga unutar samih nas. Osobito ako ste pretili čitavog života i „ne znate za bolje“ što je moj slučaj! Na predavanjima POSTA naučio sam veoma poučne i ranije djelomično poznate informacije o vrstama namirnica i njihovoj kvaliteti, razne podatke o funkcioniranju našeg tijela dok se hranimo – sve to potkrijepljeno, što mi je osobito važno, suvremenim znanstvenim istraživanjima. Nažalost, sve što sam znao o prehrani suvremena je znanost, koja se u zadnje vrijeme izrazito brza razvija jednostavno – pobila!

Na POSTU osim tih stručnih znanja o namirnicama naučio sam i onaj NAJBITNIJI dio koji i dalje razvijam – autogeni trening i meditaciju. Osoba koja CIJELI ŽIVOT ima problema s pretilošću bez unutrašnjeg rada na sebi ne može doći do željene, normalne, zdrave težine samo ako se drži jedenja u „prozoru“. Prvih dvadesetak kilograma skinuo sam samo držeći se jedenja u „prozoru“ – jeo sam sve što sam htio i koliko god sam htio samo unutar ranije postavljenog prozora. A onda je bilo teško, ali tu je pomogla i dalje pomaže meditacija koja mi je toliko dobroga donijela u život i odvela me na još veća učenja o sebi, radu na sebi.

I dalje sam član POSTA, našoj dragoj tajnici šaljem svoje podatke vaganja – cijeli tim POSTA podupire me uz tople riječi, riječi razumijevanja i prihvaćanja, bodrenja. Bez toga ne bih uspio niti nastavio uspijevati jer i dalje mršavim, radim na sebi, imam uspone i padove, nedoumice, ali sam se naučio to prihvatiti i NE ODUSTAJATI – a to je, vjerujte mi, nešto najbitnije u ovom velikom putovanju – ne odustajati! POST je moja početna točka rada na sebi i nastanio se kao konstanta osobnog napretka.

Još kao mala djevojčica počela sam dobivati na težini. S obzirom na obitelj sklonu pretilosti, roditelji su me odlučili upisati na sport. Oduvijek osjećala veliku ovisnost prema slatkišima, posebice onima kremaste strukture koji su ujedno iz skupine visoko prerađenih proizvoda koja nikako nije laskala mom zdravlju i izgledu. Svakodnevni treninzi džuda održavali su stvari pod kontrolom kroz cijelu osnovnu školu. Problem je nastao kada sam odlučila započeti svoju glazbenu naobrazbu koja je značila sate i sate sjedenja za instrumentom.

Kada sam opet počela dobivati na težini, upisivala sam razne fitnesse, držala razne dijete no od svega bi brzo odustala. Nakon srednje škole i već laganog prihvaćanja novog identiteta “debeljuce”, pomislila sam kako nema nazad te da mi je cilj bar povremeno vježbati te držati stvari pod kontrolom kako se ne bi udebljala još više. Upis na fakultet uz koji sam odmah počela raditi puno radno vrijeme u gradu udaljenom 45 km, sve je donio osim kontrole. Pekare i slatkiši postali su mi nova rutina, a noćna vježbanja i jedenja nov način života. U jednom periodu upisala sam se u jedan fitness centar gdje sam dobila razne nonsense upute, jedna od njih je izračun i bar osam listara vode na dan. Nakon toga, trošila sam razne shakeove, trenirala zumbu, probala tzv. UN, kupus, keto, redukcijsku dijetu te još mnoge. Neke su donijele uspjeh, ali sve dok bih ih se držala. Čim bi dijeta završila, dolazilo bi do “jo-jo” efekta.

Pri završetku fakulteta, odlučila sam uložiti pozamašnu svotu novca za lasersko uklanjanje masnog tkiva. Uz ugodno osoblje i male pomake u skidanju centimetara nije bilo važnijeg pomaka. I dalje se nisam dovoljno kretala a izbor namirnica koje unosim u organizam nije bio povoljan za napredak.

Nastavno na godine i godine neuspjeha, dogodilo se “čudo”. Kontaktirala me dugogodišnja prijateljica koja mi je proslijedila informaciju o Programu smanjivanja težine. Na samom početku bila sam pomalo skeptična. Prije svega, sama prema sebi, no svejedno sam se odlučila prijaviti. Nekoliko dana prije početka samog Programa, osjećala sam nelagodu jer nisam znala kakav me program očekuje. Sjećam se da sam prije prvog odlaska na dogovoreno mjesto bila toliko preplavljena raznim osjećajima da sam prije polaska sama pojela zdjelu špageta. To mi je bila još jedna evidentna potvrda da definitivno moram i želim potražiti pomoć. Na prvom sastanku, atmosfera je bila veoma ugodna. Ispunili smo pristupnu anketu, predstavili se, te poslušali uvodnu riječ naših voditelja Programa.

Sam početak mi se zaista dopao. Pristup Programu mi se doimao kao temeljito razrađen plan. Već nakon nekoliko dana, osjetila sam određenu vrstu mira i povjerenja prema voditeljima, a nakon nekog vremena i prema skupini.

Naravno, ubrzo su dolazile razne sumnje u mom unutrašnjem monologu: “imam osjećaj da se ovdje već svi znaju, svi su uspješniji od mene, možda sam i voditeljima smiješna jer trenutno jedino ja imam ogromne oscilacije u gladi, promjenama raspoloženja, prekršaje u satnici itd..” Kako se povremeno smatram hipersenzibilnom osobom, nije mi trebalo mnogo da zakoračim u vrtlog negativnih i demotivirajućih emocija koje bi, ako ne pokleknem pred prejedanjem, dovodile do skoro fizičke boli i osjećaja panike što se ne pretrpavam svime što vidim u tom trenutku. Dolazilo je nekada i do deset puta slaganja popisa hrane, a zatim otkazivanje iste na aplikaciji Glovo. Također nikako mi u prilog nije išlo to što sam se okružila prijateljima i poznanicima gdje je hrana središnji dio zabave. Velik te mučan dio procesa bio je objasniti svima svoj novi način života.

Sada imam osjećaj kako i kada pogriješim, vrlo brzo sam u “prozoru” te na ispravnom putu. U cijelom procesu mi se najviše dopala činjenica da dobivam trajnu i cjelovitu edukaciju o hrani te odnosu prema njoj. Smatram kako taj dio nosi određenu vrstu odgovornosti, jer kad dobijemo znanje o namirnicama, na koji način je najzdravije pripremiti hranu, koliko i kada je konzumirati. Tad nam ostaje “samo” prakticirati navedeno te naravno prenositi znanje na svoju okolinu. Trenutno radim na tome da cijenim svoj trud i ne poklekneM radi trenutne emocije ili osjećaja praznine. Isto tako, redovito hodam do posla, grada, trgovine te sam ubacila vježbe umjerenog intenziteta. Osjećam se stabilnije I bolje u na svim područjima.

Za moj trenutni, a nadam se i trajni uspjeh, tu su gđa Jasmina te dr. Dražen Gorjanski, koji su me strpljivo, nježno i ustrajno bodrili i još uvijek bodre skoro svaki moj korak vezan uz POST.

Dat ću sve od sebe da za nekoliko godina budem u potpunosti educirana i zadovoljna postignutim rezultatom te da ću nakon određenog vremena prije svega svojim primjerom i rezultatom ostvariti mogućnost educiranja drugih i pomoći im oko problematike vezane uz smanjivanje prekomjerne težine.

U 40. godini života ustanovljena mi je astma, a u 49. dobila sam rak dojke. Tijekom cijeloga života borila sam se s anemijom. A nakon svega toga i s depresijom jer sam se uplašila smrti. Volja za životom pomogla mi je da uz pomoć medicine i liječnika sve te bolesti pobijedim i sada živim ispunjenim i sretnim životom.

Došla je pandemija COVID-19, a ja sam imala skoro 80 kg. Ta je brojka za mene značila poziv na uzbunu – bilo je neupitno da imam desetak kilograma viška.

U „doba korone“ donijela sam plan kako da se što bolje zaštitim i ostanem zdrava. Budući da živim sama u velikoj kući, izvan grada, na selu, povukla sam se u osamu. Stvorila sam si veliku zalihu osnovnih živežnih namirnica, jer nisam željela stajati u redu ispred tržnice i trgovine u bliskom kontaktu s drugim ljudima. Volim kuhati pa sam s pravom pomislila ako ovo sve što sam si pribavila pojedem sama, u izolaciji, bit ću uskoro puno teža. Bojala sam se zaraze koronom jer dobro znam kako sam bila često zbog infekta bolesna i imala napade astme, koji su nekoliko puta bili sanirani ležanjem u bolnici. Dakle, uplašila sam se sebe; astma – anemija – povijest raka – pretilost – izolacija/hrana.

Ukazala se prilika da naučim nešto novo i tako upoznam još bolje samu sebe i svoje tijelo.

Upisala sam se s mnogo povjerenja na program POSTA. Slušajući predavanja, čvrsto sam odlučila slijediti dobivene upute i svakodnevno ih primjenjivati. Željela sam ostvariti cilj koji sam si postavila: postati zdravija tako što ću skinuti višak kilograma i naučiti kako dugoročno zadržati tu težinu.

Željna sam učenja, svakodnevnog učenja. Upijala sam izvrsna predavanja koja su nama polaznicima bila nit vodilja u procesu mršavljenja. Nije mi bilo uopće teško tu nit slijediti, jer sam tako izravno činila nešto dobro za sebe i svoje zdravlje, kako fizičko tako i mentalno. Nisam imala problema s osjećajem gladi, a to objašnjavam time što je moja nakana bila čvrsta. Bez odricanja i muke kilogrami su se topili, a opseg struka i bokova smanjivao. Nisam težila postizanju cilja u što kraćem vremenu tako da na mojoj koži nije bilo traga brzog mršavljenja. Naprotiv, moje se tijelo pomladilo jer sam mu dopustila da samo odredi ritam mršavljenja. U razdoblju od šest mjeseci smršavjela sam 11 kilograma.

Da, istina je. Nisam gladovala, nisam brojala kalorije, nisam pila posebne pripravke, a ni morala pripremati posebnu hranu. Bila sam normalno aktivna, kretala se i šetala, ali nisam vježbala.

Prošla je skoro godina dana kako sam usvojila program POSTA. Nastavila sam živjeti na način koji sam naučila poštujući uzimanje obroka u određenom razdoblju, ne izlazeći iz zadanog okvira. Ponekad prijeđem tu granicu, najčešće zbog čaše piva ili crvenog vina nakon večere, ali se ništa ne događa. Sutra je novi dan, a u njemu ostajem dosljedna. Osjećam se izvanredno, neprestano održavam svoju težinu između 66 i 67 kg. Otada nisam imala ni jedan napad astme, čak nisam bila ni prehlađena. Razina željeza u krvi mi je odlična, lakše se krećem, leđa i koljena skoro da me uopće ne bole. Osobno me najviše iznenadilo to što sam prestala biti inkontinentna.

Savjetovala bih svima koji se bore s viškom kilograma da se iskreno pozabave sobom i osvijeste potrebu za mršavljenjem zbog postizanja zdravlja i kvalitetnijeg načina života.

Kretanje osjećaja gladi gospođe Silvane Faller. Tijekom cijelog Programa gospođa Faller nije uopće osjećala glad (osjećaj gladi = 0) Pojava nije rijetka i, kako smo već spominjali, češće je nalazimo u osoba koje su čvrsto odlučile ostvariti svoj cilj, koje imaju manje predrasuda o hrani i jedenju te koje su otvorenije za nove spoznaje.

Svi mi imamo nešto što nas muči. Ja sam bila ranjene duše i skrivala sam se iza fasade – to su bili kilogrami. Slagala sam ih posljednjih godina, u početku polako, neprimjetno, da bi došla skoro do 90 kg. Vidjela sam da to ne mogu sama zaustaviti i odlučila sam potražiti pomoć. Počela sam istraživati razne dijete no nijedna me nikad nije privukla, nisam ni probala, jednostavno se nisam željela odreći ničega, ni voća, ni mesa, ni kruha na kraju krajeva. Željela sam nešto promijeniti, a sama nisam znala kako.

Onda sam saznala za program POST, počela sam malo istraživati i ubrzo sam shvatila da „to je to“, jednostavno sam na prvu kliknula na to. Na predavanjima sam doslovce „upijala“ znanje. Važući se svakoga jutra, u isto vrijeme, shvatila sam da kilogrami lagano nestaju. U početku sam izgubila čak četiri kg za jedan mjesec. Kilogrami su se stalno topili, malo po malo. U početku naravno, nije bilo lako. Jesti u prozoru? Nisam mogla vjerovati da ću uspjeti, no jesam. Jela sam od 8 do 16 i u prvim tjednima me ponekad navečer znala uhvatiti živčanost, ali iskreno, to nije bio osjećaj gladi. Sjela bih i razmišljala o tom osjećaju, je li to doista glad i nije bila. Pustila bih te misli da jednostavno odu od mene, jer to su zapravo, bili neki moji strahovi, zabrinutost i sl. što sam godinama rješavala jedenjem, a kroz Program sam naučila opustiti se i što je najvažnije – djelovalo je. Ponekad bih to opuštanje lakše prošlo uz šalicu toplog čaja od kamilice. Dobro je bilo i što sam imala potporu okoline, moji najbliži su me snažno podržali. Odmah otpočetka sam odlučila biti iskrena, ponajprije prema sebi samoj. Donijela sam, svjesno odluku da želim skinuti višak kilograma, ponajprije zbog svog zdravlja. Jer zapravo i nisam imala većih zdravstvenih problema zbog viška kilograma, ali bilo je pitanje dana kada će početi. Nekoliko mjeseci prije ulaska u Program dobila sam žgaravicu, koju prije nisam imala. Sve sam lošije i spavala, često se budila noću. Uvijek sam imala izgovor da je nešto drugo uzrok. Međutim, otkako sam krenula s Programom, ne samo da sam izgubila kilograme već je nestala i žgaravica, spavanje se jako poboljšalo, spavam cijelu noć, čak i sanjam, odnosno sjećam se sna, što prije nikad nisam. Tomu su vjerojatno i razlog vježbe opuštanja i meditacije koje sam naučila i koje sam počela primjenjivati skoro svakodnevno. Osim toga, u Programu sam naučila kako kombinirati namirnice, što pojesti prije ručka, kako bih smanjila tek i manje pojela. Meni su bili važni i poticaji naših predavača, te riječi potpore i ohrabrenja koje sam dobivala kad bih poslala tjednu tablicu. Osjećala sam da imam potporu i njihovih se riječi i danas sjetim i to me na neki način, vodi.

Nije bilo lagano, posebice na početku Programa, no mislim da je kod mene presudila snaga volje. Jednostavno sam si zamislila cilj i krenula hrabro prema njemu. Važući se svakoga jutra shvatila sam da stalno gubim po barem 10 dkg, nisam imala oscilacije. Vidjevši da mogu imala sam snage nastaviti dalje. Dobro kaže ona narodna izreka „sve se može kad se hoće“. U mom je slučaju baš tako i bilo. U Programu sam stekla mnogo dodatnog znanja o opuštanju, o prehrani, o namirnicama. Zapravo sam dobro upoznala i samu sebe. Nekako, putem sam promijenila i svoje prehrambene navike, ali ne na silu, ničega se nisam odrekla, sve jedem, samo što neke namirnice jedem mnogo manje nego prije, poput kruha. Zato sam se i pronašla i rekla bih, dobro snašla u ovom Programu jer i dalje sve jedem, čak i kolače, sladoled i slatkiše, naravno, u prozoru u kojem jedem. Program me preobrazio i kao osobu, ne samo fizički nego i psihički. Vratila sam vjeru u sebe, ponovno uspostavila nadzor nad svojim životom, na najbolji način, jer zdravlje je najvažnije. Mislim da sam to učinila u posljednji trenutak, jer da sam nastavila kao prije, vaga bi samo pokazivala sve više kilograma i ne bih to mogla zaustaviti.

Cijelo iskustvo u Programu mogla bih opisati ovim riječima: „Vratila sam kontrolu nad svojim životom“. Zato sam zahvalna voditeljima Programa i tajnici i uvijek ću ih se s radošću sjećati.

Vjesnik proljeća, 6. siječnja 2022.

Bilo je to u srpnju 2020. godine kada smo kolega, kolegica i ja na poslu pili jutarnju kavu, a kolegica i ja usput međusobno „kukale“ kako nikako ne možemo skinuti suvišne kilograme, da smo već starije, da nam je metabolizam usporen, da sam se ja udebljala od lijekova koje pijem protiv raka dojke, da smo u menopauzi i još mnoštvo „žalopojki“ koje žene kažu onda kada nemaju snage ni volje smanjiti svoju težinu i kad je svatko drugi kriv za njihovo stanje, a one same, naravno – nisu. Taj naš radni kolega vodi školu mršavljenja sa 16 satnim postom, a polaznicima pomaže vratiti se u okvire zdrave težine. On nam je ukazao na prednosti tog izmijenjenog vremena prehrane i posta i pojasnio još niz važnih stvari. U prvi mah sam se nasmijala jer ja, poznata kao „ranojutarnji tip“, čim otvorim oči moram nešto „odmah i sad“ pojesti jer ću u protivnom „pasti u nesvijest od gladi“. Još kad je kolega rekao da u periodu kad se smije jesti, u tih osam sati, da se može pojesti doslovno sve, ali u periodu od 16 sati posta samo nezaslađeni čaj, kava ili voda, mislila sam da se šali.

Iz čiste znatiželje, ali i želje da pobijedim nuspojave lijeka protiv raka dojke koji dovodi do povećanja težine, a koji moram svakodnevno uzimati, odlučila sam ispitati granice svoje upornosti i prihvatila sam ideju da pokušam tako smršavjeti. Dan koji mi je promijenio život na bolje bio je 5. srpnja 2020. Odmah sam odbacila to da 16 sati ne jedem pa sam napravila period svojeg „prilagođenog posta“ kad ne jedem od 13 – 14 sati. Prvih tri tjedna nije se događalo ništa važno. Vaga je stalno pokazivala istu „kilažu“, a ja sam morala često mokriti. Napominjem da sam prije pet godina operirala rak dojke i da se redovito kontroliram kod onkologa te sam unazad pet godina zbog toga na prilagođenoj prehrani u kojoj sam izbacila bijeli kruh, crveno meso i šećer. Svu ostalu hranu jedem. Zbog svoje navedene dijagnoze, moram uzimati lijek koji sprječava ponovni povratak raka, ali koju ujedno povećava težinu i čini me „napuhanom poput balona“. U svakodnevnu životnu rutinu ubacila sam i rekreativno brzo nordijsko hodanje do 40 minuta dnevno, no ni to nije pomoglo, pa sam uz svakodnevno uzimanje navedenog lijeka za godinu dana dobila 10 kg viška.

No, onda je polako krenulo, doslovno polako. Nakon četiri tjedna počela sam svakih mjesec gubiti oko jedan kilogram. I dalje sam jela jednako količinski, ali sam se fizički osjećala poletnije. Polako sam počela jesti još raznovrsniju hranu npr. povrće, voće u neograničenim količinama, jogurte, a izgubila sam želju jesti npr. pizzu, lazanje i čokoladu koju sam do tada svakodnevno jela.

Dan po dan, tjedan po tjedan i moj se organizam polako počeo prilagođavati. Nakon nekog vremena počela se topiti masnoća s trbuha i bokova i mogla sam obući odjeću koju nisam nosila godinama, a uz to nisam više morala piti mlijeko prije spavanja, nego sam to zamijenila nezaslađenim čajem. Kilogrami su se polagano smanjivali, doslovno polagano, sporije od možda nekoga tko je bio na postu 16 sati, ali ja nisam htjela pretjerivati, nego sam pustila svoj organizam da se oslobodi viška masnoće i kilograma polako i sigurno tako da se ti suvišni kilogrami nikad više ne vrate.

Po savjetu kolege, nakon nekog vremena sam uvela „smanjeni post“ odnosno dan s najviše 500 kcal i, s obzirom na to da sam planirala biti samo na juhama, nazvala sam ga „jušni dan“. Kuhala sam juhu od mrkve, ponekad od bundeve ili od rajčice i jela ju s domaćim dvopekom i svojim domaćim jogurtom, te pila nezaslađeni čaj i kavu i vodu. Za „jušni dan“ izabrala sam one dane u tjednu kada sam imala najviše poslovnih obveza da ne mislim na glad. Cijeli taj dan veoma često bi mokrila jer sam unosila dosta tekućine u organizam u obliku juha, jogurta, čaja, kave i vode, ali nisam osjećala glad. Smanjenje od 700 – 800 g na težini nakon „jušnog dana“ nije se vidjelo odmah idući dan, nego tek za dva dana kad je organizam izbacio svu suvišnu tekućinu od pojedenih juha i jogurta iz „jušnog dana“. Idućih dana nakon tog famoznog „jušnog dana“ trbuh mi nije bio više uobičajeno napuhan, nego je bio ravniji, a koža mi je bila sjajnija i mekša.

Tim sam načinom prehrane za godinu i pol izgubila 9 kg, pa se od početnih 69 kg težina smanjila na 60 kg, koliko sam i zacrtala jer je to gornja granica moje zdrave težine. I ono najvažnije, višak od 9 kg nije se više vratio, a koža mi se nije razvukla, nema „strije“ jer je ostala elastična kao i prije početka dijete.

Tijekom provedbe Programa nekoliko sam puta rutinski vadila krv zbog laboratorijskih nalaza koje inače radim i svi nalazi su mi bili cijelo vrijeme u granicama normalnih vrijednosti. Kako se otopilo masno tkivo s trbuha, nije više pritiskalo mokraćni mjehur, pa više ne moram tako često mokriti. Masna jetra koja je bila posljedica lijeka koji uzimam protiv raka više nije „masna“, samo je ostao od ranije kamenac u žuči koji se također nije povećavao.

Sada se osjećam fizički poletnije, psihički sam zadovoljnija, a i uključila sam „jušni dan“ jednom u tjednu kao oblik detoksikacije organizma od svega što u njega unosim. Obukla sam stare traperice u koje nisam stala 8 godina i probušila još jednu dodatnu rupicu na remenu. Lakše se saginjem kad trebam nešto uzeti s poda, a i nestalo je opterećenje na slabinsku kralježnicu koja me prije često boljela.

Osobno mi je važno da nemam nikakvu zabranu i da mogu jesti štogod želim. Do svega se dolazi postupno, nema vremenskih ograničenja da se mora „od tad do tad“ smršavjeti u roku od dva mjeseca pet kg i sl. Nema prisile, nema gladovanja, nema vraćanja viška kilograma, kože ostaje elastična, a organizam se detoksicira. Osjećam se zadovoljno, sretno i prije svega zdravo.

Drago mi je da sam zbog svoje znatiželje i velike upornosti ustrajala u ovom Programu koji mi u početku nije bio lagan, ali koji mi je na „duge staze“ u životu okrenuo novu, ljepšu, zdraviju i „mršaviju“ stranicu. Shvatila sam ono najvažnije: ovo za mene više nije nikakav „program“, nego je zdrav režim prehrane koji ću još dugo primjenjivati, a kolegi koji mi je preporučio ovaj zdravi način prehrane duboko zahvaljujem.

U posljednje 2 – 3 godine pokušavao sam smršavjeti raznim dijetama, ali j svaki puta završavalo neuspješno.
U kolovozu 2021. na Slavonskom sam radiju čuo za program Post i odlučio se prijaviti.
U Program sam ušao odlučan promijeniti život i životne navike na bolje i smršavjeti. U početku Programa bio sam skeptičan, ali sam ipak odlučio poslušati što doktori imaju za reći jer mi ništa drugo nije pomoglo u posljednje dvije – tri godine.

Sad kad pogledam unatrag moja je najpametnija odluka bila kad sam se prepustio vođenju u POSTU i odbacio sve svoje i predrasude. Čvrsto sam se držao onoga što sam čuo na predavanju i nisam išao to dalje istraživati na internetu ili pitati druge ljude za mišljenje. Nakon prvih pet tjedana prilagodbe u kojim sam jeo sve jednako kao i prije samo što je to bilo unutar prozora od osam sati, počinje moj put smanjenja težine. Po savjetu Dr. Ćurkovića počeo sam u obroke uvoditi više voća i povrća što je meni bilo jako novo jer sam potpuni mesojed i za mene obrok nije bio obrok ako nema mesa u njemu, nebitno je li riječ o doručku ručku ili večeri. Mislim da je ključno za svakog polaznika ovog Programa vjerovati predavačima.

Iz tjedna u tjedan moji su obroci su bile sve manji, a da pri tome nisam bio gladan ni u jednom trenutku. Kad je Dr. Gorjanski rekao da možemo probati i post ili umanjeni post ja sam i to prihvatio i odmah išao probati puni post. I vidi čuda – nisam umro; štoviše, nije mi ni teško pao.

Odlučio sam uvest post jednom tjedno i tog se držim još uvijek. Budući da sam si postavio veliki cilj uveo sam i jedan polu post ili voćni dan u tjednu i rezultati su bili super. U zadnjim predavanjima bilo je riječi o skrivenom vježbanju tj. više kretanja i odrađene vježbe. To primjenjujem još uvijek. Vjerujte svemu što čujete na predavanju i nemojte slušati tuđa mišljenja jer svako ima nešto reći bez obzira razumije li se u to ili ne. Vjerujte u sebe i primijenite sve s predavanja i rezultati će doći. Postavite si jasan cilj i doći ćete do njega.
Moram reći i to da su moji rezultati samo od POSTA bez nekih fitnesa, treninga ili sl. Primjenjivao sam samo ono što sam slušao na predavanjima.

Svakom bih savjetovao da proba POST, ali ako ste čvrsto odlučili promijenit životne navike. U ovom Programu nema magije i brzog mršavljenja, ali ima savjeta i predavanja koji će Vam pomoći promijeniti životne navike na bolje.

Zašto je po mom mišljenju ovaj Program bolji od bilo koje dijete? U POSTU ništa od hrane nije zabranjeno što je za mene bilo presudno. U svim dijetama koje sam pokušavao, a bilo ih je dosta, bilo je odricanja od slatkog, tjestenine, kruha i sl. I onda bih ja nakon nekoliko tjedana ili u najboljem slučaju nekoliko mjeseci rekao: “Je… ti život, ako se moram cijeli život odricati nečeg bolje da umrem.” I onda prekidam dijetu i prejedam se i debljam. U ovom Programu toga nema, u pet mjeseci Programa nije bilo te namirnice koju nisam jeo, ili sam izbacio, ili bio željan. I to je po meni ključ uspjeha Programa. POST mi je pomogao promijeniti životne navike, a da pri tome ne budem gladan ili željan bilo koje hrane.
I to je meni važnije čak i od kilograma koje sam uspio smanjiti u Programu.
Dobio sam temelje za zdrave navike za ostatak života.

Još jednom bih želio zahvaliti na prenesenom znanju i moralnoj potpori koja jako puno znači. Bez lažne skromnosti, meni ste promijenili život i hvala vam još jednom.

Vaš Gricko

Jednog dana je supruga vidjela oglas na Fejsu o POST programu za mršavljenje. Zainteresirao ju je, jer smo se mučili s viškom kilograma i pribojavali se da ne bi utjecalo na zdravlje. Pokazala mi je oglas i odmah je rekla da se prijavljuje. Ja sam bio malo neodlučan, jer svi dotadašnji pokušaji i ideje su bile u najmanju ruku gubitak vremena, novaca i energije, ali sam je ipak odlučio pratiti.

POST program je trajao 6 mjeseci i bio je pun izazova, ali i zabave. Upoznali smo mnoge ljude koji su prolazili program zajedno s nama te ih sada rado sretnemo na Promenadi i u Petru Panu (treba se nekada i zasladiti). Supruga i ja smo se zajedno trudili pratiti plan prehrane i vježbi opuštanje koje smo naučili na programu. Rezultati su bili fantastični! Supruga je smršavjela 9 kilograma, a ja čak 27 kilograma! Osjećali smo se puno bolje, imali smo više energije i samopouzdanja. POST program nam je promijenio život na bolje i naučio nas kako se zdravo i ispravno hraniti. Sada nastavljamo s tim navikama i uživamo u svom novom izgledu i zdravlju.

Branimir i Rahela

Moje iskustvo sa POST

Nisam siguran odakle početi i gdje se nalazi taj trenutak u našim životima kada se odlučimo da želimo promijeniti sebe na bolje i kada shvatimo da trebamo promjenu i pomoć. Cijeli život jurcao sam za poslom i obavezama, ispunjavao želje svima onima oko sebe do kojih mi je bilo stalo. To je bilo do trenutka do kada sam shvatio da sam u tom trčanju izgubio zdravlje. Od jedne rutinske endoskopske operacije, završilo je na tome da mi je stradala gušterača i da sam nakon dvije operacije jedva ostao živ. Jako sam bio izgubio na težini i oporavak je bio dosta težak. Dobio sam terapiju koju sam trebao koristiti skoro cijeli život. Enzime koje sam pio nakon svakog obroka. Nakon 2 godine morao sam napustiti i svoju obitelj. Funkcionirao sam u  svom samačkom životu donekle normalno, a jedno od zadovoljstava mi je bilo da kada mi djeca dođu na vikend i da nakon napornog dana, uživam u hrani u večernjim satima kada sam napokon imao vremena da se posvetim samom sebi. Onda kad vas nitko ne uznemirava, izlaz iz svih svojih problema upotpunite sa hranom koju volite i tako iz dana u dan. Kao i većina drugih ljudi uživam u hrani, osobito kada je ona ukusno pripremljena i lijepo začinjena. U dvije godine – do početka 2022. moja se težina popela na preko 119,5 kg. Vaganje nisam podnosio no i bez toga bilo je jasno kako se sve više debljam. Naime, trebao sam sve veće i veće brojeve odjeće. „Jako si se udebljao, trebao bi smršaviti“ govorili su mi, a ja bih bez problema našao milijun razloga da to ne napravim.

Bez obzira na sve što mi se do tada dogodilo i dalje nisam odlučivao posvetiti dovoljno pažnje svome zdravlju i svojoj sreći. Čuo sam za program  POST i činilo mi se kako jako dobra priča. U glavi mi je trebalo neko vrijeme da se odlučim da li to uopće želim pokušati, jer su mi nedostajale informacije. Imao sam sreće što sam u srpnju 2022. na rođendan moje pokojne majke, dobio na poklon knjigu POST od Dražena i Jasmine. Nakon razgovora sa Draženom odlučio sam pokušati iako je program kretao tek u rujnu. Došao sam kući i veći dio dana proveo uz knjigu. Pročitao dijelove koji su me najviše zanimali i odlučio probati pa ako smršavim dvije do tri kile, bit ću zadovoljan.

Odlučio sam u početku pokušati samostalno i krenuti na program koji je startao kasnije u rujnu. Sjećam se da sam izvadio vagu, stavio nove baterije u vagu spojio ju sa aplikacijom na mobitelu i svako jutro odlučio se izvagati, a aplikacija na mobitelu će pratiti stanje, kakvo god ono bilo. Prvih tjedan, dva bilo mi je malo čudno, a nakon toga je osjećaj gladi skoro nestao, što mi je bilo još čudnije. Moji sinovi su me čudno gledali kada sam im rekao da tata ne jede više poslije 6 popodne. Ohrabrili su me sa riječima: „Ti ćeš umrijeti od gladi“ … 🙂

U rujnu 2022. sam počeo redovito pohađati program i postao dio sretne grupe br. 13. Jednom tjedno predavanje, prezentiranje rezultata polaznika programa i možda pokoja domaća zadaća. Puno novih informacija koje su pojašnjene još detaljnije, kao u knjizi. Krasni ljudi koji vam pomažu da otklonite sve nedoumice i sumnje u sebe. Ostali polaznici sa svojim iskustvima o kojima možete razgovarati u grupi. Dodatni vjetar u leđa, ljudi koji vas bodre i govore vam da ćete uspjeti, da je samo potrebno vrijeme i vlastita iskrenost, da se borimo za svoje zdravlje i svoju sreću. Imao sam tu sreću da su oko mene i privatno i na poslu bili ljudi koji su me podržavali u mojim koracima. Kilogrami su se polako topili.

Stanje sa zdravljem se poboljšalo, lijekove više ne pijem, krvna slika je super i imam puno energije. Ništa mi više nije teško. Samopouzdanje mi je na visini kao i sreća. Postao sam svjestan svojih mogućnosti i činjenice da mogu uspjeti u svemu samo ako si dam dovoljno vremena i budem discipliniran u onome što radim.  Alat koji sam dobio na ovom programu je neprocjenjiv i služi mi da si povećam kvalitetu života i poboljšam zdravlje.

Najbolje životno iskustvo ikad. Prozor je postao sada dio mog života. Trenutno sam na 83,2 kg i ukupno sam skinuo preko 36 kg i na samo par koraka sam do moje idealne težine.

Početna težina bila mi je 119,5 kg. Od srpnja 2022. sve do polaska na program u rujnu samostalno uz pomoć knjige i držeći se samo prozora 8/16 smršavio sam 14 kg. U program sam ušao 6.9.2022. sa 105,5 kg. Program je trajao 5 narednih mjeseci i smršavio sam još 16,8 kg do 25.1.2023. Nakon završetka programa još uvijek se držim prozora, važem se svaki dan, pametna vaga bilježi težine svakodnevno u aplikaciji na mobitelu i to mi je postalo nekako normalno. Od završetka programa izgubio sam još 5,4 kg. Trenutna težina na 25.5.2023. mi je 83,3 kg što je ukupni gubitak od 36,2 kg ili 30,29% od moje početne težine. Što sam bliži zdravoj težini kilogrami idu sporije, što je normalno.

Cilj je bio izlječenje od pretilosti 2 stupnja i put do zdrave težine, ali ukupni rezultat i glavni cilj je zdravlje i sreća mene i moje djece. Želim svojoj djeci dati dobar primjer i da bi im bio pri ruci što duže dok ne narastu, moram naučiti brinuti o svom zdravlju.

Samo treba vjerovati u sebe, slušati što pametni  ljudi imaju za reći i dati si vremena.

Hvala Draženu, Jasmini, Matei i svim dobrim ljudima na pomoći u programu, promijenili ste mi život.

Duba

Moji problemi s težinom počeli su s rođenjem! Ljubav prema hrani i neumjereno hranjenje već kao beba!

Uvijek teža od  normalne težine!

Naravno, prvi pokušaj mršavljenja je bio u pubertetu. I uspio je.  Ali uslijedio je povratak kilograma. Teško je i izbrojiti pokušaje, uspjehe, pa ponovno debljanje. Ovih dana sam se sjetila već zaboravljene akcije odlaska u Bezdan na akupunkturu u cilju mršavljenja. To je bilo u vrijeme studiranja. Nije bilo automobila kao danas. Sjedneš na autobus pa preko Dunava. Doktor postavi iglicu u uho i manje si gladan. I to je bilo privremeno. Pa reiki i shiatsu! I to je bilo uspješno ali privremeno. Težina se uvijek, nekada brže, nekada sporije, vraćala

U  trudnoći  kilaža  se podizala. S godinama i nekim lijekovima također. Ali iza svega toga stoji ogromna količina pojedene hrane.

Nikada nisam govorila da ne znam zašto imam toliko kilograma. Bilo mi je potpuno jasno.

U mom životu je uvijek je bila povremeno prisutna neka sportska rekreacija. Kampanjski, kao i mršavljenje.  Smatrala sam da sam i bez obzira na veću težinu dovoljno pokretna i u formi. Dobri smo kada lažemo sami sebe.

S godinama je i ta „forma“ bila sve lošija. Pa su se počele slagati neke bolesti koje dolaze „ruku pod ruku s debljanjem, kao dijabetes ali i druge koje s tim nemaju veze. I od “žene u formi“ jedva hodaš i krećeš se kao invalid.

U zadnjih 10-tak godina bilo je najteže. Sve je kulminiralo! I bolesti i težina. I onda sam se  pomirila da nikada više nema povratka. Rezignacija. I druge žene se u ovim godinama udebljaju. Tako je i ne treba se posebno brinuti, to je „novo normalno“. Ali borac negdje čuči i čeka!

I onda se pojavio POST. Bez razmišljanja krećem!  Nisam niti znala o čemu se točno radi. Riječi gospođe koja mi je preporučila  bile su: „Ne mogu vam tek tako jednostavno opisati, to je cijeli program. Ja sam uspjela. Ide nova grupa od veljače pa se raspitaj.“

I jedva sam dočekala početak!

I dogodilo se donekle neočekivano. Naučili su nas da se može bez stalnog jedenja, da drhtanje od gladi i hipoglikemije prestaje kako jedeš sve manje, da se može izdržati 16 sati bez jela, pa i postiti cijeli dan ili čak i dva dana za redom. I ranije sam čula savjete o postu i jedenju u prozoru, ali sam te savjete odbacivala jer“ kao dijabetičar ja to ne mogu i ne smijem“. Dijabetičari trebaju jesti pet puta dnevno! Obroci moraju biti manji i češći. Uz obaveznu kontrolu količina, kalorija, vrsta namirnica…

Ovo je valjda jedini program na svijetu gdje nismo razmjenili niti jedan recept. Također nismo govorili što se smije, a što ne smije jesti. Nismo imali tablice s kalorijama, raznim indeksima i sl. Uvijek su nas ohrabrivali. Hvalili uspjehe i davali podršku i savjete kada smo bili manje uspješni.

Ipak ima jedan index koji je bitan. Indeks tjelesne mase. Vrlo je bitan i definira naš cilj. Dogodilo da je moj pao s 38 na 25.

Moja česta dilema je bila kako se često vagati. Prečesto može obeshrabriti, možda je najbolje jednom tjedno? U ovom programu vagali smo se svaki dan. I to se pokazalo jako dobro. Rezultate smo slali jednom tjedno, a mjesečno smo dobivali analizu postignutog rezultata. Vrlo važan detalj u vezi slanja podataka je komentar koji sam dobivala od gđe Jasmine. Jedva sam čekala da mi odgovori svaki tjedan. Uvijek su to bile čestitke i pohvale koje su dodatno motivirale. Uspješno je,  ima rezultate i znači to je dobar način. Iako je ponekad vaga pokazivala drugačije nego sam očekivala pa je  krivulja skakala dolje gore, ukupan trend je uvijek išao prema dolje. Trenutno sam vrlo zadovoljna postignutim rezultatom.

Svaki tjedan sam jedva čekala novo predavanje, novo učenje o  vrlo zanimljivim temama. Da, puno smo naučili! Svaki tjedan novo poglavlje. Program je složen savršeno, prezentacije su upečatljive i pamtljive, prilagođeno je polaznicima. Bez kuhanja i recepata naučili smo mnogo o hrani. Mislila da puno znam, a pokazalo se da baš i nije tako puno,  a i predrasude su bile jako prisutne.  Nismo ni svjesni koliko ima predrasuda u ovom području. Ali vjerovala sam  našim voditeljima i tajnici svaku riječ bez imalo sumnje.

Poslušala sam svaki savjet. Ali baš ništa nisam radila „po svom“ ili „meni je bolje ovako“

Da li je bilo lako? Bilo je kretanja kilograma gore, pa dolje, pa opet gore i tako dalje. Pa malo stoji i ne miče se s mrtve točke. I opet krene. Zato je tu program,  ohrabrivanje, iskustva drugih polaznika… i opet kilogrami idu dolje.  S POST-om niste sami u procesu ozdravljenja.

Svaki tjedan je bio uspješan odnosno težina je bila manja nego u prethodnom. Možda samo onaj tjedan kada sam bila na godišnjem odmoru pa nisam imala mogućnosti vaganja, a i htjela sam probati neku novu hranu. Nakon toga, sve se vraća na poznatu rutinu.

Možete li vjerovati- bez gladi? Upravo tako. Nešto se posložilo u organizmu, složili su se hormoni, enzimi i ostali kemijski spojevi i počinješ osjećati sasvim laganu glad, gotovo da i nisi gladan uopće.  A post, koji mi je bio nezamisliv, može se bez problema preživjeti.

Očito da dok smo živi, možemo se mijenjati i postići ono štio želimo. Trebamo pomoć i učitelje u tom putu, trebaju nam reći i pokazati što možemo i kako to postići.

Važno poglavlje u programu je bilo o vježbanju, sportu, kretanju. Tu smo također srušili predrasude vezane uz vježbanje. Moram priznati da me peče savjest jer se ne krećem dovoljno. Svjesna sam svih dobrobiti kretanja, ali stalno nalazim izgovore. Navike, što je također posebna tema u programu, su vrlo tvrdokorne i treba puno energije da ih promijenimo.

Sada pojedem sve što poželim… tako je bilo cijeli program. Ali ne jedem svaki dan kolače, niti pizze, ili slična visokokalorična jela. Puno voća i povrća nikada mi nije bio problem pa naravno ni sada. Jedem i čokoladu i keks… ponekad i malo. Iako baš ta hrana spada u „najopasniju“ kategoriju. S druge strane, apsolutne zabrane dovode do kršenja pravila. Stoga kockica ili red čokolade neće umanjiti postignute rezultate.

Pridržavanje vremensko okvira 16/8 ili približno tako, je zakon! To pravilo ne treba kršiti. Ali kako mi volimo s hranom obilježavati svako druženje i svečanosti, bilo je situacija da jedem izvan prozora. Istina, vrlo rijetko, svega nekoliko puta. Drugi dan se nastavlja po uhodanom režimu i sve je u redu. Ili ubacimo post ili voćni ili povrtni dan. Bitno je uvijek vratiti se na pravi put.

Minus 35,9 kg (prema težini u jutro kada pišem ovaj osvrt) je broj koji me jako veseli i čini zadovoljnom.

Zahvaljujem  našoj tajnici Jasmini Gorjanski, dr. Gorjanskom, dr.Ćurkoviću na ovom programu i pomoći koju su nam pružili u vrlo važnom koraku u životu. Zapravo, ovaj program je lijek!

Lidija Pajc, Osijek, 23. svibnja 2023.

Ozdravljenju od pretilosti doživjela sam kao pustolovinu jer je uključivala različite izazove, otkrića i promjene prema boljem zdravlju. Upustivši se u nešto nepoznato umorna od bezuspješnih pokušaja smanjenja težine, rečenica koja mi je otvorila nove vidike bila je: Lakše se popeti na Mont Everest, nego ozdraviti od pretilosti! Izgovorio ju je naš predavač dr. Dražen Gorjanski, na prvom susretu i podsjetio me na osobni uspjeh. Naime u svojim  pedesetima sam istrčala prvi polumaraton. Ne bih to uspjela bez stručne podrške koju sam tada imala.  Budući da sam shvatila kako bi put kojim sam htjela krenuti  zvan „POST“ bio sličan, odlučila sam krenuti i prigrliti sve ono što bih po njemu doživjela. Povezujući teorijska znanja s vježbama opuštanja, skrivenog fitnesa i emocionalnog osnaživanja naš voditelj  bio je pravi prijatelj i učitelj uz podršku i ostale „ekipe“. Nije više bilo povratka na staro. Iskoračila sam u nepoznato s očekivanim i neočekivanim preprekama. Pojedine sam uspjela rješavati s lakoćom a s pojedinim preprekama se i dan danas pokušavam nositi. Premošćivanje problema u ozdravljenju od pretilosti bilo je izazovno, no ponuđene su nam strategije u programu koje su pomagale u njihovom prevladavanju. To je proces ka ostvarivanju konačnog cilja, a koliko ćemo biti u njemu je osobna stvar. Moj cilj smanjenje tjelesne težine od 15 kilograma je ostvaren, a poručila bih svim ostalima koji upišu ovaj program:

Neka vaše putovanje prema ozdravljenju od pretilosti bude pustolovina ispunjena samospoznajom, izazovima, rastom i osjećajem zadovoljstva dok stvarate zdraviju verziju sebe u kojoj ćete uživati! Sretno!

Zovem se Josip Lukić, imam 51 godinu i od kada znam za sebe muku mučim s pretilošću.

Problem sam stalno pokušavao riješiti različitim dijetama, uglavnom bez rezultata. Kada ih je i bilo, učinak je bio kratkotrajan.

Slučajno sam vidio članak o programu POST, pročitao ga, na trenutak mi se učinilo zanimljivim, ali s obzirom na dotadašnje neuspjele pokušaje nisam bio siguran želim li ga probati. Nedugo nakon toga vidio sam svjedočanstvo poznanika koji je imao isti problem i riješio ga kroz navedeni program. Tada sam odlučio pokušati i nisam pogriješio.

U početku programa je bilo teško navići se na režim prehrane, ali svakim danom je bilo sve lakše, rezultat se polako vidio i to je bila motivacija za dosljedno praćenje preporuka. U toku 5 mjeseci u kojima sam pohađao program izgubio sam 26 kg,  moje opće stanje je bivalo sve bolje, imao sam više energije, osjećao se lakše, povišeni tlak mi se normalizirao tako da više ne koristim terapiju koja mi je prije toga bila propisana. Osim toga, jednostavne stvari kao kupovina odjeće, koja je prije bila noćna mora postala je zadovoljstvo jer si konačno mogu kupiti ono što želim.

Sve skupa to značajno doprinosi većoj kvaliteti mog života i zato svima koji imaju problem pretilosti iskreno preporučujem da probaju ovaj program i da dosljedno slijede preporuke voditelja i rezultat je zagarantiran. Nakon završenog petomjesečnog programa nastavio sam primjenjivati naučeno i ne planiram odustati jer sam konačno našao rješenje svog cjeloživotnog problema.

Ovim putem se još jednom od srca zahvaljujem dr. Draženu Gorjanskom i njegovom timu što su mi pomogli u mojoj borbi s pretilošću i omogućili mi da se konačno dobro osjećam u svome tijelu.

Hvala!

Cijeli svoj život bila sam po mjerilima mojih baka „lijepa rumena i punačka“. Uvijek sam se pravdala da sam krupnije građe kao i cijela moja obitelj, imam teške kosti i sl. Vagu sam izbjegavala, a kada sam i stala, nije smjelo biti nikog u blizini. Kada su me pitali koliko imam kilograma, uvijek sam slagala 4-5 kg manje. Najgore je bilo ići kupovati odjeću. U našim trgovinama baš i nema nekog izbora velikih brojeva, a i kad nađeš nešto što možeš zakopčati, to ti se baš i ne sviđa jer je „bapsko“.

Iskreno, ja volim jesti i volim hranu. Za mene nije bilo niti jednog problema zbog kojeg ja nisam mogla jesti ili da zaboravim na hranu. Obzirom da kuham za svoju obitelj, ja stalno dok rezuckam namirnice pomalo i grickam. Nije to bila samo mrkva, paprika i tikvice, nego malo slanine, šunke, pa mast – kruh s masti.

Naravno da sam stalno pokušavala smršavjeti raznim dijetama, ali nedostajalo je strpljenja i rezultata koji bi mi dali daljnji poticaj. Na sreću, većih zdravstvenih tegoba nisam imala, osim povišenog tlaka, masne jetre i blago povišenog kolesterola.

Na svoj 57 rođendan imala sam 93 kg na visinu 168 cm. Odlučila sam nešto poduzeti jer sam iz iskustva roditelja shvatila da me čekaju problemi s kukovima i koljenima ili srčani i problemi krvožilnog sustava.

Za POST sam saznala čim je počelo, ali sam samo čitala i istraživala i nije mi se baš činilo optimistično dok mi moj brat nije rekao da se on uključio u program.

Obzirom da je moj suprug imao slične probleme, odlučili smo se prijaviti na uvodno predavanje te da ću ja nastaviti ići na tjedne susrete, a njemu ću to sve prenositi i zajedno ćemo pokušati ostvariti bar neki pomak.

Nakon uvodnog predavanja ipak smo se oboje prijavili, ali ako za mjesec dana ne bude bitnih rezultata, on će odustati, a ja ću ići još mjesec dana. I odmah nakon uvodnog predavanja smo si uveli jedenje u prozoru koji je za nas bio od 10-18 h. Bilo je  teško, jer smo navikli stalno nešto grickati kad smo doma, ali smo si bili podrška.

Za mjesec dana svladali smo „prozor“ i rezultati su već počeli. Nastavili smo zajedno, uveli smo si i 40-satni post jedan dan u tjednu i uspjeli. Kad smo shvatila da osjećaj gladi traje cca 30 minuta i prestane, pa sa ponovo javi za 2-3 sata, znali smo da možemo izdržati. I tako smo nastavili do kraja programa.

Svakodnevno jutarnje vaganje ušlo je u rutinu, jedenje u prozoru od 10-18 h bilo je normalno. Iz prehrane smo izbacili kruh, gazirane napitke, smanjili tjesteninu i suhomesnate proizvode, povećali svježe voće i povrće, jogurt, kefir, svježi sir i kisele krastavce, ciklu i kupus. Rezultati su bili jako dobri. Naravno, bilo je i povremenih posrtanja, ali znali smo kako se to može ispraviti.

Ovaj dio pišem u množini jer smo to suprug i ja zajedno ostvarili, bili smo si podrška i korektiv kad netko dođe u iskušenje. Do kraju programa oboje smo došli na težinu od 5 kg do zdrave težine. Bili smo jako zadovoljni svojim postignućem. Ja sam se izgubila 17 kg.

Jako mi je godilo kad je okolina primijetili da sam smršavila i kad su se raspitivali kako sam to postigla. Isto tako dobar je osjećaj kad kupim odjeću u trgovini u koju prije nisam ni ulazila jer nije bilo broja za mene.

Kada sada razmišljam o POST-u, sve što sam čula na tjednim susretima, ja sam to već prije uglavnom znala ili čula. Ali tako objedinjeno na jednom mjestu i objašnjeno bilo mi je lagano prihvatiti i uvesti u svoj život.

Nakon Programa nastavila sam sa pridržavanjem jedenja u prozoru, bez kruha, sokova, smanjeni ugljikohidrati, puno voća i povrća i fermentiranih proizvoda. Dala sam si nekoliko mjeseci „opuštanja“, težina stagnira, a iako nije zdrava težina ja sam jako zadovoljna. Namjera mi je uskoro si ponovo uvesti stroži režim pa da dostignem i zdravu težinu i da onda nju održavam do daljnjega.

Neki dan kada sam primila poziv od dr. Dražena Gorjanskog jako sam se obradovala. Zamoljena sam da podijelim svoje iskustvo  programom POST, čemu sam se rado odazvala. Ne znam ni sama odakle da krenem…. Cijeli život sam u borbi s viškom kilograma i nema toga što nisam probala da ih se riješim. Taj višak je utjecao na moje samopouzdanje i sreću. Probala sam dijete, vježbanje, trčala svakodnevno po desetak kilometara, plivala i ništa nije dalo rezultate. Odricala se hrane, „pazila“ što jedem, brojala kalorije. Sve su to bili kratkotrajni rezultati i vrlo brzo i često bih odustala. Dakle, puno truda za ništa. Čula sam za program Post, dosta o njemu čitala na internetu, no nakon svih razočaranja nisam u to vjerovala. Mislila sam „ma nema šanse“. Tek kad je nekolicina mojih prijatelja prošla program i vidjela sam rezultate zainteresirala sam se. Došla sam na uvodno predavanje i jednostavno se oduševila, te upisala program. . No i dalje sam bila „nevjerni Toma“. Imam 46 god, udana sam, majka dva sina i profesorica. U programu sam bila pod psudonimom Vjeverica. Sa svakim predavanjem moja je vjera i upornost rasla, a počeli su se pokazivati i prvi rezultati. Predavanja nisam propuštala i svaki put sam nešto novo naučila ili osvijestila ono što sam već znala. Posebnu podršku i poticaj dobivala sam svaki tjedan od gđe Jasmine Gorjanski, naše tajnice. Uvijek je znala pronaći prave riječi ohrabrenja i poticaja za nastavak ako bi došla neka kriza ili pohvala za uspjeh.

Početak je bio težak, mnoštvo nepoznatih ljudi i osjećaj nelagode. No doktor je sa prvim predavanjem osvojio moje povjerenje. Nikada se nije spominjala debljina, već bolest-pretilost, nikada osjećaj krivnje, već ohrabrenje, idemo dalje…vi to možete. Rečenica koja mi se urezala u pamćenje sa prvog predavanja je „Odgoditi ugodu“ koje sam se držala cijelog trajanja programa.  Program sam počela sa 82 kg, a završila ga sa zdravom težinom i idealnom na kojoj sam i sada nakon što je prošlo tri mjeseca od završetka programa. Ovaj program je nešto što traje i s čime se može živjeti, održivo je. Također i autogeni treninzi, meditacija i rad na samopouzdanju.  Posebno što je bilo neizvedivo, bar sam tada tako mislila je post. Kada je dr. o njemu pričao opet sam mislila „Nema šanse“, no i na to nas je naučio. Zaboravila sam sve što je bilo teško, koliko sam znala biti gladna , da bih i stolicu pojela. No sada sam naučena na zdravu i pravilnu ishranu s kojom živim i održavam idealnu težinu.

Na kraju programa smo se svi toliko zbližili, bilo je smijeha i svi smo zaboravili na pseudonime, jer je stid nestao, a sreća prevladala. Stvorila su se i prijateljstva sa pojedinim članovima ( bar kod mene) Dijelili smo svoja iskustva i prepreke.

Neizmjerno sam zahvalna dr. Draženu Gorjanskom i supruzi Jasmini na svemu što su me naučili i rezultatima kojima su me doveli.

Od srca hvala.

Mag. mus Andreja Jandrok-Škugor, prof. savjetnik

Prvi mjesec samo sam se navikavala na 16/8, imala sam 3 obroka u „prozoru“ od 9 do 17 sati. Vrlo brzo sam shvatila da treći obrok jedem samo iz straha da ne budem gladna do ujutro pa sam drugi mjesec ukinula 1 obrok i uvela 1 voćni dan te skratila prozor od 9 do 16 sati. Testirala sam što će se dogoditi ako ručak podijelim na 2 dijela i dio pojedem za doručak, a ostatak za ručak, koliko ću više osjetiti glad, koliko ću izdržati itd…..no, nije se dogodilo ništa!…..jednako sam bila sita, jedino sam počela sporije jesti i uživati u svakom zalogaju jer je sada bila manja količina hrane na tanjuru, a željela sam da taj osjećaj uživanja u hrani traje

Treći mjesec sam još dodatno uvela 1 dan posta i to sam uglavnom pratila mjesečevu dijetu ….24 sata bez kalorija…bila sam motivirana pa sam radila veliki post 40 sati (danas zadnje ručam, sutra ne jedem, tek prekosutra doručak). S vremenom sam značajno smanjila kruh i slatko, no nisam izbacila…znači, kad mi se jede pojedem, malo, komadić, 2 kockice u prozoru i bez grižnje savjesti.

Što sam manje jela, to sam imala više energije. Odmah, od početka programa počela sam hodati, u početku pola sata, kasnije sat vremena svaki dan bez iznimke, kada sam pala ispod 90 kg počela sam voziti bicikl (dok sam bila preko 90 kg mislila sam kako će guma puknuti pa nisam ni na bicikl htjela), a sa 82 kg počela sam rolati (ranije nije bilo smisla jer sam mislila da će pod mojom težinom kotačići popucati). Vaganje i mjerenje je jako bitno jer sam nakon nekoliko mjeseci naučila kako tijelo reagira na koju hranu.

Da li sam bila gladna navečer?….jesam…..što tada?….popijem 3 dl vode i odem hodati….a kad se vratim, opet popijem vode. Zatim, samu sebe sam uvjerila kako se više mršavi ako sam gladna, što naravno nije točno, no to je u mojoj glavi bio ključ. A ako ni to baš nije pomoglo, tada sam se sama sa sobom dogovorila da ću sve to što mi se jede sada, pojesti ujutro za doručak…i odem na spavanje da više ne mislim….naravno, ujutro mi se to više nije jelo jer je upravo vaga pokazala minus (gubitak od jučer)

Danas, i dalje uživam u hrani, puno lakše kontroliram težinu, idem +/- 1 kg, jedem sve, ali manje jer se navika stvorila, vozim bicikl, rolam i hodam i dalje, smijem se, uživam u tuđim pogledima i pažnji, a kažu da sam osim kilograma, skinula i 10 godina sa lica

Zato, svima želim da ne odustaju, jer sad kad se okrenem, to vrijeme programa je zaista brzo prošlo, a ono kako se sada osjećam traje, traje i neka traje

Puno hvala g. Draženu, g. Mariu i gđi. Jasmini

Imam 74 godine i 60 godina STAŽA debljanja i mršavljenja.

6.9.2022. godine odslušala sam prvo „POST“ predavanje o liječenju debljine.

Imala sam 98 kg, visok tlak, povišen šećer, povišen kolesterol, giht, žgaravicu, smetnje spavanja, pištanje kod izdisaja, bolne i otečene zglobove obje šake, bolove u koljenima.

Upisala sam se na „POST“ program i nisam imala neka velika očekivanja.

Iz predavanja u predavanje moja očekivanja su rasla, a težina se smanjivala.

Dobila sam savjete kako živjeti s dijagnozom „PRETILOSTI“ i doći do NORMALNE TEŽINE.

Pet mjeseci predavanja i devet mjeseci  kasnije imam 68 kg, nemam žgaravicu, dišem bez pištanja, nemam bolove i otečene zglobove (moj reumatolog je jako zadovoljan), za štitnjaču uzimam manje hormona, krvi tlak uredan, giht – šećer – kolesterol- nalaz uredan.

Bolje spavam, više se družim, hodam, veselija sam.

Tijekom „POST“ programa mijenjala sam navike, upoznavala sebe (nikad nije prekasno) postila sam ali nisam gladovala. Idem LAKŠA kroz život i život mi je lakši.

Imam stalnu podršku voditelja programa i sigurna sam da je to to.

Mamita

Jako sam ponosan što mogu podijeliti svoje iskustvo završetka programa POST i gubitka 34 kilograma u 5 mjeseci. Ovo je zaista ostvarenje koje sam dugo želio i u čemu sam uložio mnogo truda, predanosti i promjena u načinu života.

Proces mršavljenja nije bio lak, ali uz podršku programa POST i vlastitu volju te gotovo svakodnevnim hodanjem, uspio sam ostvariti svoje ciljeve. Program POST je pružio stručno vodstvo, smjernice i motivaciju kako bih postigao trajne promjene u prehrani, tjelovježbi i cjelokupnom načinu života.

Jedno od najvećih postignuća za mene je regulacija razine šećera u tijelu, što mi je omogućilo da u potpunosti izbacim tablete za dijabetes tipa 2. To je bila velika stvar i motivacija za mene, znajući da sam smanjio rizik od zdravstvenih komplikacija i poboljšao svoje zdravlje.

Osim gubitka kilograma, primijetio sam mnoge druge koristi. Osjećam se energičnije, samopouzdanije i fizički i mentalno snažnije. Nova prehrambena navika odnosno konzumacija hrane „unutar prozora“ i redovna tjelovježba postali su sastavni dio mog života.

Uspjeh koji sam postigao nije samo rezultat fizičkih promjena, već i mentalne snage, samodiscipline i ustrajnosti. Iako su postojali izazovi tijekom putovanja, nisam odustao. Svjestan sam da je održavanje postignutih rezultata također važno, stoga ću nastaviti primjenjivati naučene vještine i principe kako bih održao zdravu težinu i dobrobit.

Zahvaljujući programu POST, stekao sam nove navike i znanje o pravilnoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti koje su ključne za održavanje zdravlja. Ohrabrujem sve druge koji žele postići svoje zdravstvene ciljeve da se upuste u slično putovanje i pronađe podršku koja im je potrebna.

Želio bi se zahvaliti dr. Gorjanskom i dr. Ćurkoviću što su mi omogućili da podijelim svoje iskustvo, i nadam se da će moja priča motivirati druge da krenu prema zdravijem i sretnijem životu.

lp, Marko (Rakun)

PRIČA O PREOBRAŽAJU

ODLUKA

Ljeto 2022. Otputovao sam na godišnji odmor i odmah prvi dan shvatio da sam zaboravio spakirati majice. Otišao sam, kao i uvijek, u trgovinu koja ima odjel s ekstra velikim brojevima. Ali ovaj put na tom odjelu nisam uspio pronaći dovoljno velike majice. Na XXL odjelu! Visok sam 172 cm. Imao sam 122 kg. Tog dana pala je odluka: Dosta je bilo! Od tog dana počinjem mršavjeti.

PRIJE POČETKA

S tom odlukom (i sa sretnih 2 kg manje nego prije mjesec dana – samo sam ukinuo večernje grickanje a pojačao dnevno šetanje) vratio sam se kući i priopćio odluku mami s kojom živim. Ona je u međuvremenu naišla na najavu jednog revolucionarnog programa za liječenje pretilosti – bez vježbanja (što mi je, dakako, u mom postojećem stanju, bilo fuj-fuj) i predložila mi: Zašto ne bi pokušao? I tako sam se prijavio. Program se zvao „Program osječkog smanjenja težine“ (P.O.S.T.) i unatoč kratici nije „prijetio“ gladovanjem. Zanimljivo. Otišao sam na uvodno predavanje i odmah nakon njega postao član. Znatiželja me povukla.

UVODNO PREDAVANJE

Na uvodnom predavanju sam čuo nešto što mi je odmah zagolicalo male sive stanice. Jedenje u prozoru, od 8 do 16 sati. To sam odlučio odmah pokušati, tjedan dana prije pravog početka programa, i znate li što se dogodilo? U tjedan dana, samo zbog tog „prozora“, kao ništa je otišao 1 kg. Ovo je u meni, još prije prvog predavanja, stvorilo uvjerenje da će program biti uspješan. A to je stvorilo i moju osobnu čvrstu odluku da ću uspjeti. I tako je krenulo. Ušao sam u program sa 119 kg.

PREDAVANJA

Predavanja, jednom tjedno, su bila fenomenalna. Nije bilo uljepšavanja niti obećavanja, nije bilo prijetnji, zabrana ni moranja. Stvari su odmah postavljene na pravo mjesto: Mršavljenje je uspoređeno s osvajanjem Mount Everesta. E, pa, moj Mount Evereste, čekaj me, ja stižem. Svako predavanje bilo je zanimljivo, zabavno, začinjeno vicevima i doskočicama, svaki put saznao sam nešto novo, tijekom vremena sam učvrstio neke stvari koje sam znao od prije, dobio potvrdu da dobro radim mnoge stvari koje sam već radio nekako instinktivno. Naučili su nas kako pametno jesti, i kako podučiti tijelo što da radi s unesenom hranom.

POTEŠKOĆE

Najveća poteškoća s kojom sam se susreo bila je prilagoditi „prozor“. Kako jesti zdrave obroke u tih 8 sati tijekom dana i u isto vrijeme biti na poslu. Otkrio sam da mi prozor 8-16 nikako ne odgovara, ali mi 9-17 odgovara savršeno. S drugim poteškoćama se nisam susreo, možda i zato što sam i to odlučio – poteškoća neće biti! Svemu sam pristupao s dobrom voljom, veseljem, osmijehom i povjerenjem. A kile su samo padale, konstantno, kontinuirano i postojano. Ravno prema dolje.

GUBITAK = DOBITAK

Ovo je ubrzo postalo moja zvijezda vodilja. Obično kažu „Napredujemo, rastemo, podižemo se“, a u ovom programu se napredak očitovao padanjem, spuštanjem – težine. Dakle, što veći gubitak, to veći dobitak. A neki od glavnih dobitaka su za mene bili: već nakon prvih mjesec dana morao sam kupiti kompletnu novu garderobu jer je sva dosadašnja počela padati s mene. Razina energije mi je toliko narasla da nikako nisam mogao biti na miru – dobio sam silnu potrebu za kretanjem, a ono mi je počelo još više podizati energiju. Počeo sam napokon, nakon godina i godina, dobro izgledati. No najveći dobitak je svakako bilo – zadržavanje zdravlja. Imao sam sreću da sam u program, unatoč debljini, ušao zdrav: sa savršenim šećerom, urednom krvnom slikom, zdravim organima, još uvijek neoštećenim zglobovima, samo s povišenim tlakom koji je jako brzo (već nakon mjesec dana programa) pao na normalu, a onda se ustalio na nešto nižoj razini. Tako sam mogao program provoditi neopterećen zdravljem i sve uložiti na postizanje željenog izgleda. To mi je bio i cilj: postići dobar izgled i, povezano s tim, održati zdravlje.

PRAVILA I LJUDSKI PRISTUP

Od prvog trenutka je bilo jasno: nema zabrana, nema moranja. Tako je i ostalo do samog kraja. Pružili su nam korisne informacije, savjete, naučili nas puno korisnih stvari, a na nama je bilo što ćemo uraditi s tim stečenim znanjem i vještinama. Također sam odmah shvatio i ovo: Pridržavaj se svega što su te naučili, ne sumnjaj, ne opiri se, ne traži razloge zašto ne prihvatiti ovo ili ono, slijedi smjernice i uspjeh ti je zagarantiran. Nikad nisam imao problema s pridržavanjem pravila pa je i to bilo tako. Kile su i dalje padale, brzo, kontinuirano, postojano. Ravno prema dolje. Proporcionalno su rasli zadovoljstvo i samopouzdanje. Cijelo vrijeme bili smo „pod nadzorom“, i pri tom ne mislim na svakodnevno bilježenje težine i osjećaja gladi i tjedno slanje rezultata; nadzor je prvenstveno bila stalna dostupnost: tko god se susreo s nekim problemom, dvojbom, ili je jednostavno imao kakvo pitanje, uvijek se, i izvan predavanja, mogao obratiti ekipi i dobiti ljubazan odgovor, savjet i podršku. Sjajan pristup.

PREPORUKA I SAVJET

1. Odlučite!
2. Krenite!

Program POST preporuka za svakoga tko se želi suočiti sa svojom težinom. Program vođen uz stručno vodstvo predavača i mentora koji su nas vodili iz tjedna u tjedan i bili tu za sva naša pitanja. Kroz program se ne mijenja samo fizički nego i psihički. Predivno petomjesečno iskustvo gdje smo puno naučili o skidanju kila, ali i o svojim mogućnostima. Uz potporu programa je sve išlo puno lakše. To je na kraju dovelo preko 20 skinutih kilograma. Još jednom veliko HVALA.

Lijep pozdrav,

Pozdrav svim prošlim, sadašnjim i budućim POST-ovcima!

Vjerujem da imate puno pitanja i dvojbi oko ovog programa, a ono što je najvažnije je da imate volju započeti promjenu u Vašem životu, jer da je nema ni malo, ne bi sada bili ovdje i čitali iskustva drugih polaznika. J
U situaciji kada sam izgubila meni najbližu osobu, dogodile su mi se još 3 ogromne prekretnice u životu i gledajući visoke razine šećera u krvi pomislila sam kako ću se izvući iz ovog svega? Kako da riješim taj šećer i nastavim hrabro u nove životne pobjede? Na svu sreću, ubrzo sam saznala za ovaj program i znala sam! To je to! Osim učenja o načinu funkcioniranja našeg organizma i svim ostalim funkcijama, naučila sam kako prepoznati kada sam zaista gladna, koje namirnice mi pomažu u regulaciji šećera, kako se izboriti sam sa sobom, kako se na kraju dana osjećati kao pobjednik, a to je ono što mislim da svi mi želimo kada se nađemo u situaciji kada bolest diktira dio naše svakodnevnice. Već nakon nekoliko tjedana primijetila sam kako se šećer počeo stabilizirati, kilogrami padati, odjeća ljepše pristajati, a ono što je meni tada bio najveći poticaj, osjećala sam se sretnijom, uz minimalna odricanja. Zanimljivo je to kako u početku ne možeš zamisliti kako funkcionirati s POSTOM, a na kraju ti postane stil života i sasvim normalan dio svakodnevnice. Znajući da nisi sam u ovom, zahvaljujući doktoru, mentoru i članovima grupe, i ako se dogodi pad motivacije, oni su tu da te podignu i vrate na pravi put. Nakon pet mjeseci programa moji nalazi su idealni, ne uzimam lijekove za šećer i živim punim plućima. Pišem ovo u nadi da ću uspjeti makar jednu osobu motivirati da počne svoj novi život, jer što je pet mjeseci truda za sve ono što nas čeka nakon toga?

S ljubavlju,

Obad

POST i ja

Bit će uskoro dvije godine kako sam čula za POST – program osječkog skidanja težine.

Na prvi sastanak došla sam bez ikakvih spoznaja o Programu.

Uz suprugovu podršku, odlučila sam se prijaviti i krenuti. To je bila jedna od  najboljih  odluka koju sam donijela.

Već sam neko vrijeme tražila dijetu s kojom bih mogla „normalno“ živjeti. Informacija o POSTU, došla je u pravo vrijeme. Bila sam sto posto spremna za promjenu i rad na sebi iz nekoliko razloga:

• zdravstveni (neizbježna operacija kuka)
• socijalni
• estetski

Iako su ovako poredani,  okidač za promjenu ipak je bio estetski. Ali to i nije bitno. Važno je bilo pokrenuti se. Više nisam imala snage i volje obilaziti trgovine, tražiti najveće brojeve, kupovati samo crne odjevne predmete (jer „volim“ crnu boju), izbjegavati ogledalo, ljeto, kupanje…

Nezadovoljstvo osobnim izgledom značilo je manje socijalnih kontakata i druženja, manje kretanja. Osobno nezadovoljstvo prelijevalo se i na bliske ljude. A onda se sve vrtjelo u krug. Najlakše je bilo doći s posla doma, hranom umrtviti osjetila. A tada se tada javljao osjećaj krivice, grižnje savjesti…onda nezadovoljstvo, nezainteresiranost i tako u krug…

Pojavili su se problemi sa kretanjem. Nakon niza pretraga, dijagnoza je takva da ću kroz izvjesno vrijeme trebati ugraditi umjetni kuk. Ono čega sam bila svjesna je to da nakon takve operacije nije dobro imati masu koju sam imala ja. Trebalo se pripremiti, olakšati si oporavak, jer sa 55 godina starosti, željela sam učiniti sve što mogu kako bih si osigurala što kvalitetniji život koji me očekuje.

Osim toga, imala sam kćer koja je naslijedila moju tjelesnu konstituciju i sama ima problem s viškom tjelesne mase. Više od svega željela sam joj pokazati da se može doći do promjene. Bez obzira na godine, da te promjene koje su vidljive oku, donose i puno više od toga  –  vraćaju samopouzdanje. Rastete u svojim očima, vraća vam se unutarnje zadovoljstvo, postajete zadovoljniji samim sobom, osjećate se bolje u svome tijelu…

Prvi rezultati došli su ubrzo, ali s malim pomacima. Nakon mjesec dana gubitak od 2,5kg, u odnosu na druge članove, nije bio među najboljima, ali ja sam bila zadovoljna.

Prema preporuci liječničkog tima POST-a, krenula sam u jednodnevni, potpuni post. Tada, kao da se moj organizam probudio i proces mršavljenja postao je vidljiviji. To mi je bila dodatna motivacija za nastavak.

Cilj mi je bio doći do zdrave tjelesne težine, što je značilo „skinuti“ 35 kilograma suvišne tjelesne mase.

Nakon osnovnog programa, nastavila sam i tromjesečni POST plus program. Poslije toga  sam nastavila sama svoj put smanjivanja težine.

U programu sam skinula 17 kg, a najbolji postignuti rezultat je 27kg manje od početne težine.

Cilj još nisam dostigla, ali ne odustajem.

Trenutno sam u procesu istraživanja, opuštanja, isprobavanja. Težina mi varira 2-3kg, gore/dolje. Održavam trenutno stanje. Zadovoljna sam. Bliski ljudi mi govore da ne trebam/ ne smijem više mršavjeti jer me ne poznaju ovakvu kakva sam sada. Ali, moj cilj stoji i idem ka njemu. Sitnim, ali odlučnim koracima. Zacrtanim putem. Putem POST-a.

Pitaju me: “Jesi li još na dijeti?“

Bez puno objašnjenja kažem: „Da, jesam.“

Preporučam ga, ali dođite s čvrstom odlukom! Jedino to vam treba.

Ja sam svoj model pronašla i on mi u potpunosti odgovara. Za mene on nije dijeta, trenutna opcija. To je moj put, način na koji ću živjeti.

Korisnica posta:

S.G. /Teraphia

Za program POST saznao sam sasvim slučajno čitajući članak na lokalnom web portalu. Već sam duže vrijeme razmišljao kako napokon moram nešto napraviti za sebe nakon što sam posljednje 4 godine prilično zanemario sebe i svoje zdravlje i kako mi je sve drugo prvenstveno posao i  ostale obveze bilo važnije od zdravlja. Najvažniji motiv da se moram pokrenuti bilo je rođenje kćerkice Tare-Loris i moja supruga Kristina i rekao sam sam sebi, zbog njih moraš napraviti promjenu i napraviti nešto za sebe jer si im potreban. U program POST nisam ušao sa prevelikim očekivanjima, nego sam rekao idem čuti što to oni tamo pričaju i kako to funkcionira pa sve što napravim i postignem je bolje od ničega i predstavljat će pozitivnu promjenu u mom životu. Sami početak nije bio nimalo lagan i bilo je puno iskušenja i izazova  koje sam prošao u tih 5 mjeseci programa, ali u konačnici postignuti rezultat koji sam ostvario na kraju programa je iznad svih mojih očekivanja. Ono što mi se sviđa kod samog programa je to što on ne uključuje nikakve zabrane i ograničenja u vidu prehrane, nego ostavlja svakom pojedincu da si sam izabere ono što mu najbolje odgovora na osnovi svih informacija i tema predavanja kroz koje smo prošli i što u konačnici rezultira promjenom navika što je po meni ključ uspjeha. Tijekom trajanja cijelog programa imali smo nesebičnu stručnu i savjetodavnu pomoć našeg predavača i savjetnice koji su bili cijelo vrijeme uz nas i savjetovali i vodili kroz naš put. Tu bih izdvojio i pozitivnu atmosferu koju smo imali na našim sastancima te pozitivan i vedar stav i duh ostalih polaznika programa. Osim samog gubitka kilograma, koji je rezultat programa kroz koji sam prošao, ono što je još važnije je da sam sada potpuna druga osoba i program mi je pomogao da se sa svakodnevnim životnim situacijama kako u poslovnoj, tako i privatnoj sferi života nosim sasvim drugačije i da se kroz program radi i na mentalnom razvoju  svakog pojedinca. Iako je program službeno završio ja nastavljam i dalje na primjeni svega što sam naučio u programu  i na promjeni životnih navika.

I u konačnici program POST preporučio bih svakome tko želi raditi na promjeni svojih životnih navika… probajte ne možete ništa izgubiti – a dobiti ćete puno više nego što očekujete.

Poštovani,

Jednostavno nisam se osjećala dobro i bila mi je potrebna stručna pomoć.

Došla sam na ogledni sat post programa i tako je sve krenulo!

Na grupi svi smo bili isti i bili u istom problemu, nitko nikog nije osuđivao.

Kad je program počeo ,sve mi je bilo nepoznato. Prvo prozorski okvir 8*16 h, pa smanjivanje obroka pa post jednom tjedno….

Sve je bilo usklađeno i tempirano, a sto je meni bilo bitno nije bilo nikakvih vaganja hrane i  ograničena u tome da li smijem pojesti nešto, samo koliko nam je to potrebno.

Ja sam uspjela i došli do težine s kojom se osjećam dobro, svi možemo uspjeti  ali treba prvo vjerovati u sebe a onda će sve biti lako. Treba krenuti i napraviti nešto za sebe, uspjeh neće izostati!

Hvala Post programu!